Korzika je četvrti najveći otok u Sredozemnom moru (manja je od Sicilije, Sardinije i Cipra). Površine 8680 km², duljine 183 km i širine 83 km, na Korzici se najviše četrdesetak kilometara možete udaljiti od mora.
Korzika se nalazi bliže obalama Italije negoli obalama Francuske, no od 1768. godine Korzika pripada Francuskoj. Od Sardinije je dijeli morski tjesnac Bouches de Bonifacio, odnosno morska udaljenost od 12 kilometara. Drugim riječima, Korzika i Sardinija gledaju se, i ako je vrijeme lijepo, vide se. Jedino na krajnjem jugu Korzika nalikuje našim otocima, jer je tu vapnenačka, i bijeli vapnenac stalno nagrizaju vjetar i more. Zapadna Korzika napravljena je od granitnih stijena, a istočna od slojevitog škriljevca. Korzikanska obala razvedena je na zapadnoj strani, a na istoku mogli bismo reći da se radi o jednoj te istoj pješčanoj plaži koja se od Bastije spušta do Solenzare, i još malo prema jugu. Zapadnu obalu čine četiri velika zaljeva (Valinco, Ajaccio, Sagone i Porto), i inače su obilježja zapadne strane u suprotnosti s istočnom: razvedenost, strmne visoke stijene, i ogromne morske dubine na nekoliko nautičkih milja od obale.

Kada se u 13. stoljeću Genova dočepala korzikanske obale, Korzikanci su se povukli u planine. Genova ih je nastojala podvrgnuti zakonima, ponekad bi i uspjela, no Korzikanci su joj uglavnom stvarali probleme. To je trajalo šest stoljeća.
Genovu i danas možemo naći na korzikanskoj obali. Ponajprije u gradovima koje je utvrdila, i iz kojih je kontrolirala trgovinu morem: Bonifacio, Porto-Vecchio, Bastia, St-Florent, Algajola, Calvi i Ajaccio. A onda i u kulama koje je sagradila uzduž obale kako bi motrila na neprijateljske brodove. Počevši od 16. stoljeća, Genova na Korzici gradi kule na tri kata. Udaljenost je među njima toliko mala da svaka kula može vidjeti sljedeću. Čuvari u njima žive, drže zalihe hrane, vode, i oružja. Ulaz je uvijek bio na drugom katu, preko pokretnih ljestvi koje su se zatim povlačile unutra. Kada bi čuvar kule primjetio neprijatelja, palio je vatru. Vatru je odmah vidio čuvar na sljedećoj kuli, pa je i on palio vatru, i tako redom, za tren oka cijela Korzika znala je da neprijatelj dolazi… Korzika je nekada imala stotinjak kula. Danas ih je 67. Rijetke su četvrtaste. Kula na fotografiji nalazi se u blizini grada St-Florent. Ime joj je Mortella, i teško je stradala u bitci između Engleza i Francuza 1794. godine.

Unutrašnjost Korzike ispunjena je planinama. Najviša točka uzdiže se na 2706 metara nadmorske visine, Monte Cintu, u prijevodu ‘okružena planina’. Okružuju je 117 planinskih vrhova koji prelaze 2000 metara nadmorske visine. Ukupno se pet planinskih masiva izmijenjuju od sjevera prema jugu: Monte Cinto, Monte Rotondo (2622 m), Monte Renoso (2352 m), Monte Incudine (2136 m) i Ospedale (1315 m). Prisutnost visokih planina uzrokuje velike količine oborina, pa je tako Korzika, za razliku od ostalih otoka u Sredozemlju, rezervoar vode. Korzika ukupno ima 43 jezera!
U planinama ćete naći tipična korzikanska sela u kojima se visoke kuće naslanjaju jedna uz drugu. Korzikanci kažu: «Jedi na podu ako hoćeš, ali spavaj u zraku.» U prizemljima kuća držali su životinje, a za sebe su gradili katove. Korzikanci nisu nikada ostali nisko. Popeli su se u planine. Planina je i korzikanskom jeziku bila utočište…