Bilješke o Mljetu
Stanovnici otoka Mljeta zovu se Mljećani i Mljećke.
Mljet je osmi po veličini otok u Hrvatskoj, površine 100 km², i s prosječnom gustoćom naseljenosti od 10 stanovnika po četvornom kilometru. U posljednjih 70 godina Mljet je ostao bez 50% ukupnog stanovništva. Danas na otoku ima više Mljećki nego Mljećana.
Homerov naziv za Mljet bio je Ogigija – začarani otok
Neki smatraju da najstarije opise Mljeta treba tražiti u jednom od najčitanijih tekstova zapadne civilizacije – Homerovoj ‘Odiseji’. Ako ćete im vjerovati, onda je Homerov naziv za Mljet bio Ogigija – začarani otok.
‘Odiseja’ je junački ep antike u kojem Homer opisuje Odisejev povratak kući nakon Trojanskog rata. Zapravo, riječ je o Odisejevom dugogodišnjem lutanju morima. Kada Posejdon gromom pogodi i potopi Odisejev brod, vjetrovi i morske struje izbace Odiseja na začarani otok Ogigiju, kod nimfe Kalipso, božice ljepote, tišine i mira. Kalipso se zaljubi u Odiseja, i sedam godina držat će ga na otoku obećavajući mu vječnu mladost i besmrtnost ukoliko je uzme za ženu. Na nagovor Atene, Odisejeve zaštitnice, bogovi na Olimpu odluče Odiseju omogućiti povratak na rodnu Itaku gdje ga čeka supruga Penelopa.
Homer opisuje Ogigiju kao najzeleniji i najvodeniji otok gdje postoje četiri izvora vode, jedan uz drugi, ali svaki teče na svoju stranu. Ogigija je vlasništvo nimfe prekrasnog imena – Kalipso, izvedenog od grčkog glagola ‘caluptein’: ‘sakriti’. Kalipso zaista skriva Odiseja na otoku, no Odisej čezne za Itakom i odbija besmrtnost.
Prema mljetskom vjerovanju, u pradavna vremena vlasnica cijelog otoka bila je nekakva baba. Moguće je da se zvala Kalipso. Na otoku je Kalipso doživjela duboku starost, i postala baba, odnosno vremešna ženska osoba. Mljećani su njene plodne posjede nazvali ‘babinim poljem’. Najveće mjesto na otoku, i administrativno središte otoka, pruža se danas uz ‘babino polje’ i zove se Babino Polje.
Odisejeva špilja
Nedaleko od središnjeg dijela južne mljetske obale, kod Babina Polja, postoji hrid Ogiran koju more prekrije za vrijeme visoke plime. Vjeruje se da je Odisej na tom mjestu doživio brodolom i da je naziv Ogiran sve što je ostalo od naziva Ogigija. Na Mljetu se svake godine održava Green Trail Mljet, čija jedna staza nosi naziv Ogiran (11 km).
Odisej je na južnoj obali Mljeta pronašao zaklon u špilji koja danas nosi njegovo ime. Riječ je o krškoj šupljini urušena stropa, pa odozgo izgleda kao jama. Mljećani je tako i zovu – Jama. Turisti je najčešće posjećuju zbog posebnog doživljaja kupanja. Naime, dno joj je ispunjeno morem, jer kratkim tunelom povezana je s otvorenim morem. Odisejeva špilja koristi se i kao sklonište za barke. Zbog niskog svoda u tunelu, barke mogu ući i izaći samo za mirna vremena. S kopnene strane, do Odisejeve špilje spušta se strmni puteljak s prekrasnim pogledom na more.
Da zanimljivost bude veća, Odisejeva špilja poslužila je i kao prirodno stanište sredozemne medvjedice, morskom sisavcu poznatom i po nazivu ‘morski čovik’.
Nacionalni park Mljet
Nacionalni park Mljet osnovan je 11. studenog 1960. godine, te je četvrti po redu osnivanja od ukupno osam hrvatskih nacionalnih parkova, nakon Plitvičkih jezera, Paklenice i Risnjaka. Obuhvaća zapadnu trećinu otoka, površine 31 km², s pripadajućim morskim pojasom u širini 500 m od obale. Njegove glavne prirodne vrijednosti su specifična obalna razvedenost i šumovitost. U Nacionalnom parku Mljet danas živi oko 300 stanovnika.
Nacionalni park Mljet jedinstven je primjer osebujne vegetacije i prirodne ljepote, dok su jezera s morskom vodom, zapravo potopljene krške depresije, jedinstven geološki i oceanografski fenomen u kršu.
Površina Velikog jezera iznosi 145 hektara, s najvećom dubinom 46 m, a površina Malog jezera 24 hektara, s najvećom dubinom 29 m. Veliko jezero s otvorenim morem povezuje Solinski kanal širine 13,6 m i dubine 2,6 m, a s Malim jezerom prolaz kao kroz ušicu igle, širine tek 2,6 m i dubine 0,5 m. Zbog slabe povezanosti s otvorenim morem, fizičkokemijska svojstva jezera promijenjena su, pa primjerice temperatura površinskog sloja Malog jezera ljeti može dosegnuti 29 °C, a zimi padne i na 4,5 °C. Također, zbog pritjecanja slatke vode, osobito u kišnom razdoblju, i isparavanja, salinitet jezera različit je od onoga u otvorenom moru.
Specifičnost faune Nacionalnog parka Mljet čini odsutnost zmija otrovnica zbog prisutnosti indijskog mungosa.
Otočić Sv. Marije
Otočić Sv. Marije u Velikom jezeru, s benediktinskim samostanom i crkvom iz 12. stoljeća, zbog vizualnog doživljaja i duhovno-kulturne dimenzije, postao je osebujan simbol Nacionalnog parka Mljet.
Godine 1151. zahumski knez Desa darovao je otok Mljet benediktinskom redu Sv. Marije iz Pulsana u Apuliji. Prema predaji, trojica redovnika, Marin, Šimun i Vilim, iskrcali su se u mljetskoj uvali Sutmiholjska, i nastanili se kod crkvice Sv. Mihajla. Potom su odlučili sagraditi samostan na otočiću u Velikom jezeru. Samostan i crkva građeni su između 1171. i 1198. godine u romaničkom stilu. Nakon prestanka djelovanja benediktinske opatije u Pulsanu, samostan Sv. Marije na otočiću ulazi u sastav dubrovačke nadbiskupije. Ključna je godina 1345. kada benediktinci Mljećane oslobađaju pojedinačnog danka i službi prema samostanu, pa tada nastaje izreka: ‘Dok je Mljeta, da na njemu nema kmeta.’ Iste te godine donesen je Statut Mljeta, međutim Mljet će definitivno pripasti Dubrovačkoj Republici tek 1410. godine. U 16. stoljeću, samostan Sv. Marije dograđivanjem pretvoren je u renesansni ladanjski dvorac na tri razine. Donja razina rastvara se arkadama prema moru, srednja trijemom prema dvorištu, a gornja ima terasu dužinom cijelog pročelja prema moru. U drugoj polovici 16. stoljeća, dodavanjem kula zbog povećane opasnosti od gusara, samostan postaje utvrda. 1960. godine u samostanu je otvoren hotel. Danas samostan na otočiću izranja iz mljetskog zelenila poput monumentalnog renesansnog ljetnikovca.
Goveđari
Stoljećima je jedino naseljeno mjesto na cijelom zapadnom dijelu Mljeta bio tek otočić usred Velikog jezera na kojem su živjeli benediktinci. Krajem 18. stoljeća, zbog nedostatka radne snage za obrađivanje samostanskih polja, benediktinci dozvoljavaju naseljavanje na samostanskom području. Najprije će nastati selo Goveđari, na zaklonjenu i povišenu mjestu, iznad plodnog polja Pomijenta. O osnivanju Goveđara postoji i pisani dokument iz 1793. godine kojim se doseljenici obavezuju da će benediktincima čuvati goveda – i ta njihova djelatnost dat će ime naselju.
Prostornim planom Nacionalnog parka Mljet, selo Goveđari određeno je kao etno selo. Unutar nacionalnog parka jedino je mjesto koje nije na moru, a ističe se po svom amfiteatralnom položaju na brežuljku, i dobroj očuvanosti. Tu ćete naći stare kamene kuće naslonjene jedne na drugu, gumna za vršidbu žita, štale za ovce, koze i magarce… U šumi, blizu Goveđara, nalazi se župna crkva Sv. Nikole, a na rubu sela postoje tri izvora pitke vode, pa stare kuće u Goveđarima nemaju oluke na krovovima, odnosno stanovnici Goveđara nisu skupljali kišnicu.
Goveđari danas broje oko 160 stanovnika. Uz Babino Polje, jedino su mjesto na otoku s osnovnom školom, ali samo za tri prva razreda. U Goveđarima se nalazi uprava Nacionalnog parka Mljet, i sjedište planinarskog društva ‘Mljet’. U prostorijama stare škole u Goveđarima, u ljeto 2011. godine, otvorena je ‘Stara Skula’, prvi galerijsko-multimedijalni prostor na Mljetu kojemu je cilj promicanje kulturnog turizma.
Pomena, mjestašce na sjeverozapadnom kraju Mljeta, nastala je u 20. stoljeću kao ribarsko naselje Goveđara.
Blatine
Blatine su bočata jezera, odnosno krške depresije ispunjene bočatom vodom. Zimi izgledaju poput pravih malih jezera, dok im se ljeti razina vode postupno snižava i na kraju im je dno prekriveno jedino muljem, odnosno blatom, pa odatle i naziv. Na Mljetu postoje četiri blatine, međutim blatina kod naselja Kozarice naziva se slatinom jer je meliorirana, pa se koristi za uzgoj agruma i povrća. Ostale blatine naći ćete u blizini sela Blata, luke Sobre i podno sela Prožure. Bočatost vode i prisutnost jegulja u blatinama dokaz su da su izravno povezane s morem, ali putem složenog sustava pukotina i kanala u krškom podzemlju. U blatinama se jegulje love vršama, te ostima za vrijeme niskog vodostaja. U ljeto 1989. godine ulovljeno je više od tone jegulja u blatini kod Sobre. Vodu blatine dobivaju djelomično iz izvora, a ponajviše akumuliranjem kišnice koja se slijeva s okolnih padina. Blatine su obrasle trstikom i šašem. U proljeće i jesen prelijeću ih jata divljih gusaka i pataka.
NAŠA PUTOVANJA
Ispričaj mi priču
Pješačenja u prirodi
Putovanja znanja
Putovanja za odabranu publiku
Jezična putovanja
Gastronomska putovanja
PROČITAJTE
Kontakt
Tina Andrijić
+385 98 175 77 16
info@travelmatters.hr
Follow Us
NAŠA PUTOVANJA
Ispričaj mi priču
Pješačenja u prirodi
Putovanja znanja
Putovanja za odabranu publiku
Jezična putovanja
Gastronomska putovanja
PROČITAJTE
KONTAKT
Tina Andrijić
+385 98 175 77 16
info@travelmatters.hr
Follow Us
© 2018 Travel Matters – putovanja na šestu. All rights reserved.
DESIGN WITH
by Apropo marketing
© 2018 Travel Matters – putovanja na šestu. All rights reserved.
DESIGN WITH
by Apropo marketing